Apel medijima
Na dan 4. augusta 2020. godine, vlasti Unsko-sanskog kantona, naredili su prisilno uklanjanje improvizovanog kampa koji je nalazio u naselju Polje, na ulazu u Veliku Kladušu, i u neposrednoj blizini kampa Miral kojim upravlja IOM. Akcija je urađena uz upotrebu sile, i na način da su ljudi samo otjerani, a nije im omogućena bilo kakva pomoć.
Na stotine ljudi je ostalo na cesti nakon ove akcije, na kiši i oluji koja je počela oko podneva i trajala cijeli dan.
Sve ovo desilo se u neposrednoj blizini kampa. No, nije bilo pomoći za ove ljude. Niko im nije donio hranu, niko nije pružio medicinsku pomoć, psihološku… Ništa.
Ostali su sami.
Ovom akcijom lokalne vlasti su nastavile dehumanizirajući tretman ljudi u pokretu koji se nalaze u Krajini. Međunarodne organizacije koje su prisutne u BiH sa zadatkom da pomognu, ostale su nijeme na ova gruba kršenja ljudskih prava potencijalih tražitelja azila.
Trenutno u Velikoj Kladuši, prema nekim procjenama, tisuću osoba živi na cesti u uvjetima koje mnogi od nas teško mogu zamisliti, a fotografije ih mogu samo dijelom mogu prenijeti. Radi se uglavnom o mladićima, djeci, ili sve donedavno djeci koja su prepuštena sami sebi, izložena međusobnim sukobima, koja su isprebijana i opljačkana, gladni, umorni, protjerani bez milosti preko ponekad i više granica, a potom i iz zapuštenih, improviziranih skloništa u BiH.
Hrvatska policija ih, ne birajući sredstva, rutinski primjenjujući silu, protjeruje preko sjeverozapadne granice Bosne i Hercegovine, prema Velikoj Kladuši, gdje ih lokalna i specijalna policija istjeruje iz šatora i skloništa, nanoseci im ozljede te oduzimajući im i uništavajući stvari.
Oni nemaju gdje osim da pronađu novu ruševinu ili komadić zemlje, s kojeg će ih opet protjerati, ili da još jednom pokušaju preći granicu i doći do EU u nadi da će taj put uspjeti, da ih taj put neće kao toliko puta prije pretući i vratiti. Vlasti u BiH često odbijaju da registruju ljude koji ulaze u zemlju, dok azil i osnovna prava ostaju nepoznanica mnogima jer nema dovoljno informacija o proceduri niti dostatne kvalitetne pravne pomoći.
Stjerani u kut, nevidljivi, od mnogih i prezreni, bolesni, premlaćeni, ranjeni, goli, bosi, gladni, bez pitke vode, tuša i toaleta, u istoj odjeći tjednima, možda i mjesecima, ti su dječaci naši dječaci, djeca za koja su odgovorna naša društva i naše vlasti.
Istovremeno, međunarodne organizacije koje su prisutne u BiH i koje podržavaju brojne zapadne vlade, te EU (IOM, DRC, različite UN agencije i njihovi partneri) prisutni su mjestimice na terenu sa zadatkom da pomognu ljudima u pokretu. Umjesto pomoći, oni su izabrali samopromociju i tišinu. Oni ne govore o masovnim kršenjima ljudskim prava, oni ne rade dovoljno da osiguraju zaštitu za ljude u pokretu, čak ni onih najranjivijih. Oni su prisutni ali kao da nisu tu.
Pozivamo stoga medije da prate stanje u Velikoj Kladuši i Krajini, i da o izvještavaju javnost na profesionalan način, poštujući etiku i ne koristeći jezik mržnje. Držimo da mediji trebaju kontinuirano izvještavati o posljedicama rigidnog i dehumanizirajućeg europskog režima kontrole granica te nedopustiti normalizaciju ove ljudske i političke tragedije. Osobito je važno da mediji budno prate postupke policije koja silom, brutalnošću i ponižavanjem sustavno protjeruje ljude u pokretu i oblikuje ovu surovu i nepodnošljivu realnost u Velikoj Kladuši i drugim mjestima.
Pozivamo humanitarne organizacije da osiguraju pomoć svim ozlijeđenima i gladnima. Pozivamo humanitarne organizacije da ne okreću glavu od njih te da čine sve da dokinu ovu humanitarnu katastrofu – jačanjem kritičkog glasa i donošenjem etičkih političkih odluka.
Pozivamo vlasti na svim nivoima u BiH kao i hrvatske vlasti da prekinu protjerivanje i nasilje prema ljudima u pokretu, i da konačno preuzmu odgovornost koje imaju prema potencijalnim tražiteljima azila. Zakon o azilu donesen je kako bi omogućio zaštitu svima onima kojima je ista potrebna.
Pozivamo pravnike koji se bave međunarodnim pravom i ljudskim pravima da se uključe i osiguraju poštivanje prava svih. Držimo da je krajnje vrijeme za uspostavu snažne i suradničke mreže pravnika koji će se založiti za ljudska prava i slobode ljudi u pokretu te boriti protiv opresivnih, diskriminatornih i nasilnih sustava i režima.
Pozivamo nevladine organizacije i građane iz BiH i regije koje imaju kapacitete da se uključe u pružanje pomoći ljudima u pokretu te da se založe za slobodu kretanja i sigurnost svih koje su imperijalne, kolonijalne, rasističke, neoliberalne i ratne politike izgnale i izdale.
Transbalkanska solidarnost 