Povodom tragične smrti sedmorice mladića iz Maroka, Alžira i Egipta, čiji su posmrtni ostaci pronađeni 23. listopada 2020. u kontejneru za transport robe u Paragvaju.

Na krajnje odredište pošiljke, s tijelima naše braće, stigli su jecaji majki, vapaji obitelji i prijatelja, bol zajednica širom svijeta. Stigao je i potpuni muk. Grobna tišina širom otvorenog kontejnera. Nečiji su se snovi rasplinuli. Ruke koje su u obranu života bile prisiljene zatvoriti kontejnerska vrata u Šidu, sad su posve neprepoznatljive. Meso i kosti boraca za slobodu kretanja ostale su nepomično ležati među paletama s paketima gnojiva. Borba za dostojanstven život, sigurnost i slobodu svakog živog bića završila je u sablasnom talogu teretnog spremnika. 

S tijelima mladića iz Afrike, u Paragvaj stigla je Europa. U paragvajsku luku pristao je politički i ekonomski projekt, utvrda ustrojena na sadističkim politikama Europske unije i zakonima njezinih država članica i podanica. Stigao je režim smrti. Proračunat i podmukao sustav za izlov ljudskih bića koji, pomoću naoružanih institucija za nadzor i kontrolu svega što diše, hineći zabrinutost za nacionalnu sigurnost svojih građana, odlučuje čiji je život vrijedan življenja i zaštite, a čiji nije. S njim su, u kontejneru smrti, stigli europski fondovi, monetarne transakcije, proračunske investicije u militarizaciju granica, u najnoviju tehnologiju za praćenje, dronovi, senzori, skeneri, terenska oprema, žilet žice, meci, pendreci i batine. A s njima, i brojne ugledne delegacije, zabrinute komisije, međuvladini promatrači, međunarodni sporazumi i konvencije za zaštitu ljudskih prava. I opet ništa. Ovo nije prva nasilna smrt. Ovo nije prvi takav kontejner. Vlakovi iz Šida prema Zapadu polaze svakodnevno.

Lokalne brodske vlasti potvrdile su da je kontejner isplovio upravo iz Hrvatske, države članice Europske unije, čije vlasti od zatvaranja takozvanog Balkanskog koridora sluganski i koristoljubivo provode europski projekt ilegalizacije slobode kretanja, kriminalizacije siromaštva i dehumanizacije ljudskih egzistencija do istrebljenja, koristeći najbrutalnije metode. Suočeni sa svjedočanstvima preživjelih, iskazima svjedok/a/inja, izvještajima aktivističkih grupa i međunarodnih humanitarnih organizacija, medijskim upitima lokalnih i stranih novinar/a/ki, hrvatske institucije i lideri, baš kao oni europski, kontinuirano poriču odgovornost, negiraju krivnju, osporavaju učestvovanje. Bezočno lažu. Premda je spoznaja o sudjelovanju hrvatske države u zločinima protiv čovječnosti na balkanskoj migracijskoj ruti posve očita, a dokazi vjerodostojni, o crvenom kontejneru u tamošnjim medijima nije bilo gotovo ni riječi. 

Utoliko, mi se i ovom prilikom ne bojimo glasno i jasno reći: 

Krivi su! 

Protjerivali su, cipelarili su, pucali su! 

Krivi su!

U kontejneru njemačkog brenda Hamburg Süd, u vlasništvu danske tvrtke Maersk, s tijelima mladića iz Afrike, u zapadnu hemisferu doputovale su nacionalističke i imperijalističke batine. Hrvatska policijska brutalnost stigla je s brojnim proganjanim utopljenicima iz Kupe, Mrežnice, Une, Korane, Drine, Save i Dunava, stigla je s mladom majkom s Kosova čije se tijelo sledilo u snijegu kod Ličkog Petrova Sela, stigla je s mladićima iz Maroka čija su tijela gorila u pritvorskoj jedinici graničnog prijelaza Bajakovo, stigla je s mladićima iz Afganistana čija su tijela prestala disati u cisterni u Futogu, stigala je s ocem iz Kurdistana čije je tijelo na smrt pretukao plaćenik privatnog osiguranja u logoru Ušivak, stigla je s mladićem iz Maroka koji se ugušio pokušavajući ući u logor Miral kako bi se istuširao, stigla je i s djevojčicom Madinom čije će ime, jednog dana, nositi i zagrebački Trg Republike Hrvatske. Stigla je sa stradalima u naletima vlakova, strujnim udarima, odronima, padovima s litica i zgrada, požarima, automobilskim udesima. Stigla je s protjeranima, nestalima i izbrisanima. Stigla je s  propucanima, pretučenima, ranjenima, mrtvima, silovanima, bičevanima, mučenima, hospitaliziranima, operiranima, pritvaranima, ušutkivanima, ismijavanima, izgladnjivanima, ustrašivanima i ponižavanima.

Stoga, vama, što donosite zakone i naredbe, što uspostavljate zatvore i sabirne logore, što plaćate tamničare i suce, što posjedujete utvrde i državne kabinete, što plaćate popove i profesore, što volite pendreke i tenkove, što plaćate drotove i vojnike, želimo poručiti:

Nećete nas slomiti! 

Zajednice svijeta, pokreti u borbi za post-nacionalno društvo bez granica, za svijet bez kapitalizma i patrijarhata, za okolišnu pravdu i oslobođenje planeta, ostaju neustrašive u svojim nastojanjima. 

Do potpunog oslobođenja, 

vječna slava palim suborkinjama i suborcima!

Transbalkanska solidarnost