Zaustavite prisilna vraćanja svih oblika i otvorite granice! 

Na ovoj snimci čujemo glas žene iz Afganistana koja je već mjesecima zaglavljena u vrletima Balkana. Ona i njena porodica su među desetinama hiljada ljudi iz ove zemlje u koju se, barem za sada, sigurno ne mogu vratiti. No, uprkos tome, ona godinama živi u procjepu, i održava je samo nada da će jednog dana doći do zemlje u kojoj će njena osnovna prava biti prepoznata. Do zemlje u kojoj će biti jednaka i slobodna. 

Dok ona živi na livadi pored Velike Kladuše, faktički u zatvoru otvorenog tipa, u improvizovanom šatorskom naselju, i čeka kada će skupiti dovoljno snage da krene u još jedan pokušaj prelaska granice, svjesna je da je ponovo mogu dočekati palice naoružanih, ljutitih čuvara EU. Ako je otkriju pri prelasku, oni će je smatrati “ilegalnim migrantom”, vrlo moguće da će uništiti ono malo stvari koje su joj ostale, možda je udariti i sigurno vratiti nazad. Ona će pokušati ponovo, jer drugog izbora nema. 

Istovremeno, zapadne sile vrše selektivnu i ograničenu evakuaciju ljudi iz Afganistana obećavajući im sigurnost u nekoj drugoj zemlji. Dio ljudi koji su evakuisani smješteni su u zemlje Balkana gdje čekaju šta će dalje biti s njima. I oni se nalaze u nekoj vrsti procjepa jer nisu sigurni koliko dugo će čekati niti šta će ih dočekati na kraju puta. No, možda imaju malo veću šansu od ljudi koji su zaglavljeni u neuslovnim logorima, ostavljeni na livadama, u napuštenim kućama, i koji su po ko zna koliko puta pretučeni, poniženi i vraćeni nazad kada su pokušali doći do zemlje gdje će im biti omogućeno da ostvare jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo pristupa azilu. 

Posljednjih su nas tjedana vijesti iz Afganistana, uključujući i hitne evakuacije u druge dijelove svijeta, uvjerljivo podsjetile na kontinuitet politika nasilja koje nemilosrdno gase i brišu živote s lica zemlje. Mnogi Afganistanci i Afganistanke u svojoj zemlji su također ostali u procjepu čekajući da im se otvori humanitarni koridor ili da im se osigura siguran i dostojanstven život.  I dok broj građanskih prosvjeda protiv ratne industrije i akcija podrške za Afganistance globalno raste, redaju se sastanci na visokom nivou na kojima se deklarativno izražava zabrinutost dok se u praksi odlučuje o novim koracima sa starim ciljem – da se onemogući kretanje ljudima. Bjelodano je kako spasonosne situacije za većinu Afganistanaca i Afganistanki ustvari ni nema. Deseci tisuća izbjeglica, ponajviše iz Afganistana, već godinama preživljavaju na rutama Balkana u nemilosrdnoj borbi s europskim migracijskim režimom. 

Suočeni sa ovom nepravdom, okruženi ljudima koji ne traže ništa više nego poštivanje njihovih osnovnih prava, zahtijevamo da se vlade Europske unije i zemalja Balkana hitno konsolidiraju i svim izbjeglicama na ovim područjima daju međunarodnu zaštitu, bez iznimke.  

Neprihvatljivo je da vlade zemalja u Europi produbljuju humanitarnu krizu za Afganistance i Afganistanke – i druge izbjeglice – sada kada su pred nama istovremeno prizori užasa iz te zemlje, ali  i nehumanih uvjeta u džunglama i “kampovima” na Balkanu, i to na pragu jesenskog i zimskog zahlađenja. Pitamo se čemu služe Konvencija o statusu izbjeglica i njen Protokol, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te zakoni o međunarodnoj zaštiti kada već godinama gledamo degradaciju svih mogućih sustava zaštite? Razočarani u sustave koji tobože štite prava i slobode, shvaćamo kako su pisane riječi deklaracija i konvencija tek puka instrumentalizacija politika rasne, etničke, rodne i klasne hijerarhije. 

Zahtijevamo hitne promjene trenutnog sustava međunarodnih i nacionalnih politika zaštite, kao i mandata međunarodnih institucija zaduženih za intervencije u humanitarnim krizama i situacijama masovnog progona i izbjeglištva.

Zahtijevamo temeljitu političku promjenu ovih sustava – ne njihovu reformu – koja će vođena etikom solidarnosti i kredibilnost demokratskih institucija štititi ljudski život i dostojanstvo.  

Zahtijevamo da zemlje članice EU i države na Balkanu, smjesta usmjere svoj fokus sa militarizacije i zaštite granice na zaštitu ljudi i ljudskih prava. 

Transbalkanska solidarnost